“Nestabilni socio-ekonomski uslovi u kojima se nalazimo i socijalni dijalog, koji se ne održava u uslovima uzajamnog poštovanja, otežava nastojanja današnjeg rukovodstva sindikata da se održe postignuća prethodnih generacija i da se napravi značajniji iskorak naprijed. Problemi koji su postojali na početku SOVCG i tokom godina, mijenjali su svoju formu, međutim, suština je da i danas socijalni dijalog nije shvaćen kao alat za postizanje zajedničkog cilja, a napori jedne strane se ne uvažavaju i ne cijene kao partnerski, već u pojedinim slučajevima kao neprijateljski. Kompromisom se sigurno postižu najbolji rezultati, a mi smo i dalje na prilično udaljenim stranama stola, uprkos velikim očekivanjima od sadašnjeg menadžmenta kada je počinjao svoj rad.
Ukoliko imamo zaposlenog koji je opterećen životnim potrebama porodice, godinama čeka unapređenje uslova rada, status u organizaciji mu je neriješen uslijed partijskog uticaja u dugom nizu godina, loš mu je standard i ugled u društvu, KAKO se od njega može očekivati maštovitost, kreativnost i inicijativa u radu. Generalno, kako se može očekivati kvalitet ako nema kvantiteta, a svjedoci smo da je zainteresovanost za ovaj poziv na najnižem istorijskom nivou. Osrednji postaju odlični jer su bolji od onih kojih nema.
Ovih dana se pominju i razne ideje o pomjeranju granice za prestanak aktivne službe, uz obrazloženje da nema ko da radi, što je apsurd i poraz zdravog razuma kada je rad u Vojsci u pitanju. Poraz koji samo pokazuje nemoć u iznalaženju rješenja za pojedinačne slučajeve, koji će zbog svog ličnog interesa žrtvovati sve kolege ako treba do zadnjeg…..a rješenja postoje, neka su čak vrlo jednostavna, i izvodljiva, i praktična ….samo se trebaju usaglasiti i primijeniti.
Naravno ne bi bilo korektno a da ne istaknemo pozitivna dostignuća sadašnjeg menadžmenta, a to je povećanje zarade koje se realizovalo od januara 2025.godine na prvom mjestu, određena infrastrukturna poboljšanja kao i dio obezbjeđenja opreme za rad. Međutim, i u ovim slučajevima ne mogu a da se ne sjetim naših predloga koji se redom odbijani i kada je riječ o povećanju plata, pa sad imamo dodatne anomalije: da nam vojnik ima veću platu od podoficira, a ranije najugroženija civilna lica su sada još ugroženija u odnosu na ostale zaposlene. Interesantno će biti posmatrati kako će se motivisati građani da se zaposle kao civilno lice u Vojsci kada naše kolege pođu u penziju, jer je fokus konstantno na vojnike kao najbrojniju kategoriju, kao kategoriju iz koje se stvaraju podoficiri, zanemarujući civilna lica, bez čije ekspertize i rada, logistika Vojske praktično staje ili se u najboljem slučaju toliko komplikuje i postaje zavisna od novca i privatnih kompanija.
Pored ovih primjera, moram se osvrnuti i na pokušaj rješavanja zgrade na Starom aerodromu, isključivo zbog dobre volje i insistiranja na novou Vlade da se podrži predlog Ministarstva odbrane, međutim, ni ovaj dio nije koncipiran na način koji će omogućiti kvalitetnu realizaciju te je sudbina koju očekujemo biti odustajanje od realizacije zbog nemogućnosti rješavanja neprihvatanja postavljenih uslova od strane dvije osobe. Kao rezultat očekuje se da oko 90 porodica ostane sa neriješenim statusom nepoznati broj budućih godina. Poslodavac će morati brzo donijeti odluku da li će dozvoliti ovakvo zatvaranje mogućnosti za rješavanje problema i stvaranje novih problema ili će pokazati konstruktivniji pristup i problem adekvatno riješiti.
Generalno, svaki korektan predlog u poslednje dvije godine iznešen kroz socijalni doijalog bi bio elegantno odbijen ili usmjeren po sistemu dajte vi to odradite pa ćemo mi već vidjeti (pri čemu su svi resursi za tako nešto kod poslodavca, dok sindikat sve radi volonterski i mimo radnog vremena). Primjer je od strane SOVCG predloženo anketiranje po pitanju stambene ugrožennosti svih zaposlenih, koje poslodavac može lako da organizuje, međutim, elegantno smo i po tom pitanju odbijeni.
Poslednji udar na socijalni dijalog, koji ga je praktično pokopao, je donošenje Pravilnika o radnom vremenu bez ikakve konsultacije sa sindikatima kao predstavnicima zaposlenih, pri čemu je usvojeni tekst kao prepisan iz osnivačkog akta nekog feudalnog društva, sa mnoštvom neustavnih odredbi. Naravno da smo reagovali, pružili ruku poslodavcu sa željom da kao partneri nađemo rješenje, koja je očekivano odbijena, tako da smo prinuđeni da nastavimo sa drugim vidovima sindikalnih aktivnosti na rješavanju problema.
Osnovne karakteristike SOVCG, nastale upravo zahvaljujući našim bivšim kolegama i njihovim saradnicima iz tog perioda, IZDRŽLJIVOST i ISTRAJNOST, uz sve dodatne kvalitete novih generacija, upućuju nas da zbijemo redove i nastavimo rad ka promjenama koje će relaksirati odnose i donijeti nam predugo očekivano i značajno poboljšanje uslova rada.
Neka nam je srećan jubilej i da dugo živi ideja sindikalizma u Vojsci i SOVCG!!!”
Ukoliko imamo zaposlenog koji je opterećen životnim potrebama porodice, godinama čeka unapređenje uslova rada, status u organizaciji mu je neriješen uslijed partijskog uticaja u dugom nizu godina, loš mu je standard i ugled u društvu, KAKO se od njega može očekivati maštovitost, kreativnost i inicijativa u radu. Generalno, kako se može očekivati kvalitet ako nema kvantiteta, a svjedoci smo da je zainteresovanost za ovaj poziv na najnižem istorijskom nivou. Osrednji postaju odlični jer su bolji od onih kojih nema.
Ovih dana se pominju i razne ideje o pomjeranju granice za prestanak aktivne službe, uz obrazloženje da nema ko da radi, što je apsurd i poraz zdravog razuma kada je rad u Vojsci u pitanju. Poraz koji samo pokazuje nemoć u iznalaženju rješenja za pojedinačne slučajeve, koji će zbog svog ličnog interesa žrtvovati sve kolege ako treba do zadnjeg…..a rješenja postoje, neka su čak vrlo jednostavna, i izvodljiva, i praktična ….samo se trebaju usaglasiti i primijeniti.
Naravno ne bi bilo korektno a da ne istaknemo pozitivna dostignuća sadašnjeg menadžmenta, a to je povećanje zarade koje se realizovalo od januara 2025.godine na prvom mjestu, određena infrastrukturna poboljšanja kao i dio obezbjeđenja opreme za rad. Međutim, i u ovim slučajevima ne mogu a da se ne sjetim naših predloga koji se redom odbijani i kada je riječ o povećanju plata, pa sad imamo dodatne anomalije: da nam vojnik ima veću platu od podoficira, a ranije najugroženija civilna lica su sada još ugroženija u odnosu na ostale zaposlene. Interesantno će biti posmatrati kako će se motivisati građani da se zaposle kao civilno lice u Vojsci kada naše kolege pođu u penziju, jer je fokus konstantno na vojnike kao najbrojniju kategoriju, kao kategoriju iz koje se stvaraju podoficiri, zanemarujući civilna lica, bez čije ekspertize i rada, logistika Vojske praktično staje ili se u najboljem slučaju toliko komplikuje i postaje zavisna od novca i privatnih kompanija.
Pored ovih primjera, moram se osvrnuti i na pokušaj rješavanja zgrade na Starom aerodromu, isključivo zbog dobre volje i insistiranja na novou Vlade da se podrži predlog Ministarstva odbrane, međutim, ni ovaj dio nije koncipiran na način koji će omogućiti kvalitetnu realizaciju te je sudbina koju očekujemo biti odustajanje od realizacije zbog nemogućnosti rješavanja neprihvatanja postavljenih uslova od strane dvije osobe. Kao rezultat očekuje se da oko 90 porodica ostane sa neriješenim statusom nepoznati broj budućih godina. Poslodavac će morati brzo donijeti odluku da li će dozvoliti ovakvo zatvaranje mogućnosti za rješavanje problema i stvaranje novih problema ili će pokazati konstruktivniji pristup i problem adekvatno riješiti.
Generalno, svaki korektan predlog u poslednje dvije godine iznešen kroz socijalni doijalog bi bio elegantno odbijen ili usmjeren po sistemu dajte vi to odradite pa ćemo mi već vidjeti (pri čemu su svi resursi za tako nešto kod poslodavca, dok sindikat sve radi volonterski i mimo radnog vremena). Primjer je od strane SOVCG predloženo anketiranje po pitanju stambene ugrožennosti svih zaposlenih, koje poslodavac može lako da organizuje, međutim, elegantno smo i po tom pitanju odbijeni.
Poslednji udar na socijalni dijalog, koji ga je praktično pokopao, je donošenje Pravilnika o radnom vremenu bez ikakve konsultacije sa sindikatima kao predstavnicima zaposlenih, pri čemu je usvojeni tekst kao prepisan iz osnivačkog akta nekog feudalnog društva, sa mnoštvom neustavnih odredbi. Naravno da smo reagovali, pružili ruku poslodavcu sa željom da kao partneri nađemo rješenje, koja je očekivano odbijena, tako da smo prinuđeni da nastavimo sa drugim vidovima sindikalnih aktivnosti na rješavanju problema.
Osnovne karakteristike SOVCG, nastale upravo zahvaljujući našim bivšim kolegama i njihovim saradnicima iz tog perioda, IZDRŽLJIVOST i ISTRAJNOST, uz sve dodatne kvalitete novih generacija, upućuju nas da zbijemo redove i nastavimo rad ka promjenama koje će relaksirati odnose i donijeti nam predugo očekivano i značajno poboljšanje uslova rada.
Neka nam je srećan jubilej i da dugo živi ideja sindikalizma u Vojsci i SOVCG!!!”